OBAVIJEST

Srpski demokratski forum i redakcija Identiteta na novoj adresi u Ilici 16

Identitet br. 160 / 2011.
Piše: MILAN JAKŠIĆ

ZONA ZABRANJENIH LETOVA
U šumici na Šamarici

Novi oblik bratstva i jedinstva : Vlada Srbije moto-kultivatore poslala Srbima, a SNV ih dijeli hrvatskim braniteljima

Vlada Republike Srbije kupila je još prije tri godine 100 moto-kultivatora za Srbe koji su se vratili iz izbjeglištva u Hrvatsku, a stigli su tamo tek ljetos jer Komesarijat za izbjeglice iz Beograda i Srpsko narodno vijeće iz Zagreba cijelo to vrijeme nikako nisu uspijevali prevesti male traktore preko granice. Iz Zagreba su mjesecima kasnili sa spiskom porodica koje su, prema SNV-u, trebale dobiti tu donaciju, pa je problem navodno bio u carini, pojavio se zatim PDV, počelo se pričati o 50 a ne 100 motokultivatora jer ih je pola, uvjeravali su me svojevremeno u Komesarijatu i SNV-u, namijenjeno Srbima na Kosovu i u Republici Srpskoj… Stupio sam tih dana u kontakt s Vladom Republike Srbije i dobio uvjeravanje da Vlada nije promijenila svoj stav o toj donaciji, dakle da svi moto-kultivatori moraju ići u Hrvatsku. Rekoše mi da ne mogu zamisliti bilo čiji pokušaj da na svoju ruku mijenja takvu odluku. Kad sam to rekao gospodi u

MOTO-KULTIVATOR U GARAŽI BRANITELJSKE ZADRUGE Mali traktor kao poklon braniteljima valjda bi trebao poslužiti kao šire političko pokriće domaćeg poljoprivrednog projekta sa diskretnim primjesama jedne nove forme bratstva i jedinstva kako se zadrugari ne bi sjetili tko bi zapravo i na koji sve način od tog posla mogao ubirati najveću korist

beogradskom Komesarijatu sručiše drvlje i kamenje na Srpsko narodno vijeće, rekoše mi: „Samo nam njih ne spominjete. U Zagrebu su počeli sakupljati papire za prebacivanje sadnica voća iz Vojvodine u Hrvatsku tek kad smo s tom robom stigli na granicu.“ Dva dana su službenici Komesarijata iznervirani do ludila trčkarali stisnutih nogu između kamiona kako bi se dočepali poljskog klozeta od plave plastike dok im se partneri iz SNV-a na granici nisu obratili s dobrodošlicom. Umalo nervni slom zbog malih traktora ne dobiše i braća Jovan i Nikola Vućinić, rodom sa Korduna, prvi prodekan Karlovačkog veleučilišta, a drugi se u Beogradu bavi biznisom, pokretači te incijative. Komesarijat se okomio na SNV, a Vučinići u isto vrijeme na dvojicu odgovornih za taj posao u Komesarijatu i SNV-u, jedva ih nekako dobivši na telefon: „Mi smo na Šamarici“, rekoše im liferanti malih traktora. Kao ne vole se, a nađoše se u šumici na Šamarici, prekrasnom banijskom prirodnom krajoliku.
TAJNI SNV
Malo tko će se odlučiti za traženje izlaza iz svoje velike muke daleko od mjesta gdje je njegov problem nastao ne samo zbog manjkava elementarne motivacije za tako nešto, stanja obamrlosti u kojem se nalazi, već i zbog troškova dislocirane terapije. Obično nadolazeći materijalni dobici stvaraju uvjete za prelaženje granice koja u okolnostima opuštanja ne dozvoljava pretjeranu ekstravaganciju i trošenje. Ovaj puta je to bio egzotični šamarički ambijent, mada je takav susret mogao biti upriličen, recimo, u Beogradu ili Zagrebu. Kada su dobici u džepu nestaje strast guštanja, rekli bi Dalmatinci. Smiješi li se tek nekome iznimno isplativ posao njegov će odnos prema partneru prerasti u neku vrstu virtualne erotike sa određenim ambijentalnim poticajima čak i ako se međusobno ne dodiruju. Dobro bi zato bilo, ako je za Srbe u Hrvatskoj, nakon raznih propitkivanja i sumnji, ipak spašeno 50 moto-kultivatora, da SNV objavi podatak kako je kompletna donacija podijeljena upravo onima kojima je bila i namijenjena, te podatak o tome tko je sve dobio taj dar. Da ne bi ispalo kao s kravama tzv. mesne francuske pasmine, o čemu smo pisali u prošlom broju „Identiteta“, koje je hrvatska država donirala srpskim povratnicima, a SNV ih preusmjerio prema istaknutim SDSS-ovim aktivistima. Ali bi onda konačno trebalo objaviti i podatke o tome kome je SNV na Kosovu poslao donaciju od nekoliko stotina hiljada eura. Ako podaci o tome stvarno moraju biti – TAJNA, kako tvrde u SNV-u, znači li to da ta ustanova na Kosovu ima neku tajnu misiju? Je li to u skladu s njezinim nadležnostima iz Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama? SNV je rampa preko koje se već godinama obavlja pretovar moto-kultivatora, traktora, sadnica voća, krava, ovaca i koza, te vreće sjemenskog kukuruza, mada to uopće ne bi trebao biti posao te ustanove već doprinos stvaranju političkih uvjeta za poštivanje manjinskih prava Srba u Hrvatskoj. Zato u vijećima srpske nacionalne manjine valjda ni ne znaju ništa drugo raditi nego udarati štambilje na takve potvrde. Ali više onako mehanički bez, recimo, osjećaja za dobru temu do koje se može doći i na taj način, poželjnu samim tim što ta vijeća makar do sada nisu raspravljala o meritumu stvari za koja su zadužena.  Njihov najveći problem je dnevni red sjednica koje već tradicionalno rijetko održavaju.
ZLOUPOTREBE I NEPOTIZAM
U Županijskom vijeću srpske nacionalne manjine Karlovačke županije udaren je štambilj na isporuku jednog takvog moto-kultivatora braniteljskoj poljoprivrednoj zadruzi u Ličkoj Jesenici i drugog prilično imućnom čovjeku, ličnom prijatelju predsjednika SNV-a, koji ima dovoljno novca da takvu mašinu sam sebi kupi. Ali svejedno nitko u tom vijeću nije postavio pitanje, barem kad je o prvom slučaju riječ, koje se samo po sebi podrazumijeva – nije li u najmanju ruku nepristojno, u suprotnosti sa elementarnim dobrim kućnim odgojem, poklanjati nešto što je nekome već poklonjeno? Ako je ova teška zloupotreba sa donacijom od tog vijeća sakrivena onda bi se na tapeti te ustanove trebala naći i osoba koja tu zloupotrebu očigledno želi prikriti. Nisu tamošnji Srbi zbog branitelja razočarani intervencijom iz Zagreba prilikom dodjele moto-kultivatora. Smatraju kako takvi potezi ne bi smjeli biti nešto što bi u principu trebalo odbaciti ako bi se jednu ovakvu donaciju moglo smatrati, recimo, dijelom moguće suradnje izmedju SNV-a i braniteljske zadruge. Ali pošto takve suradnje u ovom slučaju nema ispalo je kako  je predsjednik SNV-a ovdje bio ne samo galantan na tuđi račun već i krajnje nepošten prema onima kojima je Srbija poslala tu donaciju. Kako prema onima za koje su se dijeleći donaciju opredijelili srpski predstavnici u tamošnjoj vlasti, tako i prema njima samima. Najprije su tamošnji lokalni Srbi iz SNV-a dobili odriješene ruke kako bi upravo oni odlučili kome će pripasti pomoć iz Beograda, a kad su o tome donijeli odluku iz Zagreba im je stigao – šipak! Poniženi su - donator iz Beograda, dvije siromašne povratničke porodice i SDSS-ova mlada ekipa koja sudjeluje u vođenju općine, rekoše mi u Saborskom. Smatraju isto tako kako se tu vjerojatno nešto krupno iza brda valja. Pogledajmo zato neke činjenice koje bi mogle ići uz takvu sumnju. Zadruga ima sedam članova hrvatskih branitelja, ali ključnu ulogu prilikom njezinog osnivanja odigrao je lični prijatelj prvog čovjeka SNV-a rodom iz tog kraja, Srbin po nacionalnosti, nije branitelj pa tako ni član zadruge, ali svejedno jedini je pohranio svoj potpis na njezin račun u banci i živi u Zagrebu. Već duže vremena ima svoju poljoprivrednu zadrugu na istom tom području i veliki je proizvođač krumpira i nekih žitarica. Novom zadrugom bi navodno mogao podbočiti svoju vlastitu. Jer braniteljske zadruge imaju neke povlastice od države za razliku  od drugih zadruga među kojima  ona od bespovratnih 150.000 kuna godišnje nije ništa u odnosu na mogućnost pranja novca kroz takav privilegirani zadružni sistem, čuo sam od mojih sugovornika. Mali traktor kao poklon braniteljima ovdje bi valjda trebao poslužiti kao šire političko pokriće domaćeg poljoprivrednog projekta sa diskretnim primjesama jedne nove forme bratstva i jedinstva kako se zadrugari ne bi sjetili tko bi zapravo i na koji sve način od tog posla mogao ubirati najveću korist.