|
Identitet br. 160 / 2011.
Razgovarao: NINOSLAV KOPAČ
Intervju: RADE BULAT
Tuđmanu sam dao čin generala
General u mirovini i Narodni heroj Rade Bulat
zajedno s Josipom Boljkovcem i Josipom Manolićem osumnjičen je za ratni zločin počinjen u NOB-i. Nakon hapšenja Boljkovca svakog dana se može očekivati i odvođenje Manolića i Bulata
 Narodni heroj i general u mirovini Rade Bulat već dugo živi povučeno od svijeta u svom stanu koji se nalazi preko puta
Josipa Manolića i pokojnog Franje Tuđmana. Rat 1941. godine potpuno je preokrenuo njegov životni put. Kao sin imućnog iseljenika iz Kanade bilo mu je omogućeno
školovanje na najboljim fakultetima u Jugoslaviji i Kanadi. On se opredijelio za elektro-tehniku. Pošto je još kao gimnazijalac postao član SKOJ-a, u partiju je primljen 1939.,
a rat je počeo nakon njegove prve godine fakulteta. Kao komunista odmah se aktivirao i postao jedan od pokretača ustanka na Kordunu. Postaje Član Vrhovnog štaba NOP
Hrvatske. Kao delegat Glavnog štaba zapovijedao jedinicama po Dalmaciji, Slavoniji. Nakon što je postao komandant 13. zagorske proleterske brigade vodio je bitke
po Bilogori, Podravini, Zagorju, Žumberku, okolici Zagreba i djelu Slovenije. Zbog krvave bitke za Krašić u kojoj je poginuo veliki broj partizana i ustaša, početkom 2011.
ministar MUP-a Tomislav Karamarko pokrenuo je istragu i optužio ga za ratni zločin zajedno s Josipom Boljkovcem i
Josipom Manolićem. Nakon spektakularno sramotnog hapšenja Boljkovca očekuje se hapšenje Manolića, a vrh policije
prijetio je i Radi Bulatu da će i on završiti u policijskim lisicama. -A slušajte, da su oni mene mislili hapsiti, već bi me
uhapsili - kaže Rade Bulat za Identitet. „Argumenta za mene nema, prema tome, svatko ima svoj stav, a da li je taj stav
drugima prihvatljiv, to je drugo pitanje. Da li je on štetan, to neka odredi javnost. Ako bi išli po toj liniji onda bi se vraćali
na staro, kada je istina bila proglašena demokracijom, a ovo je prema svim kriterijima demokracija, a ako je ovo demokracija onda svatko ima pravo iznositi svoje stanovište.“
- Dobro, ali ako svatko bude išao po svom tada se društvo pretvara u anarhiju!
Da, pa vidite li vi da se danas ne možete više nikome niti obratiti. Koja je to stranka ili organizacija kojoj možete skinuti kapu dolje s poštovanjem.
- Pa imate Savez boraca!
Savez boraca se ne bavi politikom.
- Što kažete nakon Boljkovčevog hapšenja i stavu koji je prema tom slučaju zauzeo Savez boraca?
Nisu ništa rekli!
Pa, nešto su rekli, ali izjava predsjednika je bila tužna i nadasve razočaravajuća.
Ja poznajem naš Savez boraca. Ja sam ga stvarao. Nakon što se raspala Jugoslavija ja sam bio predsjednik tog
Saveza i nitko u ono vrijeme, nitko nije htio stati na njegovo čelo. Tada sam im rekao:„Sada u ovoj situaciji, kada se
cijepamo, kada se dijelimo na Srbe, na Slovence, na Hrvate, onda predsjednik SAB-a Hrvatske mora biti Hrvat!“ Molim,
ja to vama govorim prosto da znate. Nitko nije htio da se toga prihvati. Iako sam ja bio hrvatski borac. Član sam
Komunističke partije od 1039. godine. Nisam ja stranac. Nisam ja izbivao iz Hrvatske, ali sam ja druge nacionalnosti.
Pošto je nacionalna pripadnost postala važna red je bio da netko od Hrvata postane predsjednik boračke organizacije.
Mi smo tada vodili takovu politiku. Nisam imao nikakav kompleks i nitko mi nije mogao oduzeti moje činove i zasluge.
Kao relativno mlad sam dobio orden Narodnog heroja, bio sam u dva mandata zastupnik u Saboru, dakle sve sam to
postigao. Osim toga bio sam ličnost koja je sudjelovala u donošenju odluke o ustanku 1941. godine. Znate, još uvijek se
vodi rasprava o početku ustanka i tko je opalio prvu ustaničku pušku.
Pa kada je onda po vašem započeo ustanak 22. juna, 27. jula ili nekog drugog dana?
Uvijek se smatralo da je ustanak počeo onda kada je pala odluka. Nakon što je Politbiro CK KPJ u Beogradu 4. jula
donio odluku da se nakon brojnih diverzantskih akcija pređe na opći ustanak, Rade Končar i Josip Kraš došli su u
Hrvatsku i u šumi Abes kraj Vrginmosta sada Gvozda održano je partijsko savjetovanje na kojem je Končar podnio
referat i dao direktive za početak ustanka. Donijeli smo odluku i počeli borbu. Bilo je to 19. jula i na taj dan mi svake
godine u Abesu obilježavamo taj događaj. Mi se ne natežemo oko toga da li je ustanak počeo 19., 27., ili nekog drugog
datuma. Mi, članovi Komunističke partije imali smo direktivu – onog momenta kada SSSR bude napadnut, mi komunisti
Jugoslavije smatramo to trenutkom mobilizacije i mi pokrećemo oružani ustanak. Prema tome, znate kakva je onda bila
situacija i kakve su bile veze, kako su se članovi Politbiroa koji su imali zadatak da obavijeste ljude na terenu uspijevali
probiti tako je i ustanak počinjao na različite datume. Nakon rata počelo se sitničariti i prepirati tko je opalio prvu
ustaničku pušku, onda se tu malo ubacivalo i nacionalno, a ja kažem ustanak je započeo onda kada je CK donio odluku.
Tada među komunistima se nije gledalo tko je Srbin, a tko Hrvat, svi smo bili jedno.
Tu negdje preko puta vas stanovao je i pokojni Franjo Tuđman. Osim što vam je bio susjed, bio je i komesar u vašem jedinici.
Kod nas je bio komesar. On je inače bio veliki karijerist. Poslije rata bio sam mu u ispitnoj komisiji za čin generala. To ću
vam ispričati, jer to je jedan interesantan podatak. Nakon rata imali smo veliki broj kandidata za čin generala i da bi
spriječili masovnu „proizvodnju“ generala odlučeno je da svi kandidati moraju polagati ispite, s time da i nešto nauče. Da
taj koji će postati general prođe kroz ispitnu komisiju i pokaže neko znanje. Dobro se sjećam kada smo došli u Zagreb
pred tu našu ispitnu komisiju došao je Franjo Tuđman. Jedan od članove komisije, bio je Šumadinac, htio mu je dati
negativno mišljenje o unapređenju u generalski čin. Pošto je taj odugovlačio sa svojom ocjenom, nisam imao strpljenja
pitao sam ga: „Misliš li ti da bi mi Franju trebali oboriti?“. Ovaj nije baš bio previše odlučan u svom stavu, a ja sam na to
primijetio da do sada nismo oborili ni jednog kandidata pa ne bi bilo dobro da oborimo Hrvata i to još u Hrvatskoj. Svi su
se na to nasmijali i Franjo je došao i bez ikakvih problema dobio generalski čin.
Nije li Franjo Tuđman u mirovinu otišao kao pukovnik, a prilikom penzioniranja je unaprijeđen u čin general majora?
Ne! On je u penziju otišao s činom generala, jer smo ga mi već ranije unaprijedili.
|
19.
JULA JE ZAPOČEO ORUŽANI USTANAK U HRVATSKOJ
- Kada je započeo ustanak U Hrvatskoj - 22. juna 1941., 27. jula ili nekog drugog dana?
Nakon što je Politbiro CK KPJ u Beogradu 4. jula donio odluku da se nakon brojnih diverzantskih akcija pređe na opći ustanak, Rade Končar i Josip
Kraš došli su u Hrvatsku i u šumi Abes kraj Vrginmosta, sada Gvozda, održano je partijsko savjetovanje na kojem je Končar podnio referat i dao
direktive za početak ustanka. Donijeli smo odluku i počeli borbu. Bilo je to 19. jula i na taj dan mi svake godine u Abesu obilježavamo taj događaj
|
|
|
Da li ste s Tuđmanom imali kontakte 1991., pošto ste susjedi? On vam stanuje skoro preko puta.
Pravo da vam kažem, ja sam se povukao u neku vrstu izolacije. Samo jednom kada smo se sreli, pitao me da li sam ovo očekivao. Rekao sam mu da to nisam očekivao, ali da
me ništa nije iznenadilo. To sam javno rekao pred svima i mislim da je bilo objavljeno i u nekim novinama. Znate ja nemam dlake na jeziku. Vrlo sam otvoren i uvijek sam bio
željan znanja. Da nije bilo onog rata 1941. ja bih otišao u Ameriku, gdje mi je bio otac, dobro stojeći, da ne kažem bogat, tamo završio studije i rekao Jugoslaviji zbogom.
Ovako ste ušli u rat i postali Narodni heroj.
Kao student 1939. godine postao sam član KPJ. Četrdeset prve, bio jedan od
pokretača ustanka na Baniji, komandant 13. Zagorske proleterske brigade, od '44. komandirao sam 32. Zagorskom divizijom i zbog svojih zasluga u NOB-u 1953. godine
zajedno sa svojom pokojnom suprugom Milkom Kufrin odlikovan ordenom Narodnog heroja. Završio sam visoke vojne škole i studij elektrotehnike koji mi je prekinuo rat. U
ratu, kao visoki oficir i funkcionar prokrstario sam cijelom Hrvatskom i nikada i nigdje nisam osjetio međunacionalnu netrpeljivost. Na žalost, danas su ti odnosi uvelike poremećeni. |
