OBAVIJEST


Srpski demokratski forum i redakcija Identiteta na novoj adresi u Ilici 16

Identitet br. 160 / 2011.
Piše: DRAGO PILSEL

DON IVAN SABORSKI
Može li svećenik evangelizirati parlamentarce? Mora!

Ivan GrubiÅ¡ić, koji je sada i službeno politiÄar, hoću reći, najveći je fenomen prosinaÄkih izbora, ali i potvrda da pametno i sustavno kanalizirana medijska potpora može nadomjestiti nedostatak financijske podrÅ¡ke i stranaÄke infrastrukture. Univerzalna retorika u kombinaciji s polustoljetnim svećeniÄkim stažom mogla je podjednako privući i vjernike i one koji to nisu. Prve zbog Äinjenice da je ipak rijeÄ o svećeniku koji, bez obzira na neÅ¡to visoku dozu samopromocije, ima moralno pravo govoriti o nemoralu. Å to se tiÄe biraÄa lijevog centra, koji ne spadaju u vjerniÄki korpus, njima je takoÄ‘er važno Å¡to je GrubiÅ¡ić baÅ¡ svećenik, jer njegove osude Crkve tako dobivaju veću težinu i jaÄi odjek u javnosti. Sada joÅ¡ treba prihvatiti, ali i priznati da je postao politiÄka Äinjenica koja će, jer su pravila demokracije takva, podlijegati i kritikama i strogom sudu javnosti  

Uspjeh umirovljenog svećenika Ivana GrubiÅ¡ića i njegovog Saveza za etiÄku i graÄ‘ansku Hrvatsku nije previÅ¡e omekÅ¡ao stav njegova donedavno nadreÄ‘enog, splitsko-makarskog nadbiskupa Marina BariÅ¡ića. Upitan za komentar izbornih rezultata, BariÅ¡ić je procijedio tek: ''Vidjet ćemo''. S neÅ¡to viÅ¡e od 11 posto glasova GrubiÅ¡ićeva lista osvojila je dva saborska mandata u desetoj izbornoj jedinici, a u joÅ¡ nekoliko njih bila je vrlo blizu prelaska izbornog praga. Posebno zapažen rezultat ostvaren je u Splitu, gdje je ime bivÅ¡eg svećenika s Gripa zaokružilo Äak 17,73 posto biraÄa - tek nekoliko postotaka manje od koalicije HDZ-a i Kerumove HGS-e. Don Ivan je najavio je da će i dalje držati svoja priliÄno posjećena tjedna predavanja, dok u Istarskoj ulici u Splitu namjerava otvoriti ''ured narodnog zastupnika'', u kojemu će on i kolega (drugoplasirani u 10. izbornoj jedinici) JakÅ¡a Baloević primati graÄ‘ane. Top of FormJednom se već pokuÅ¡ao probiti do Sabora svojom Alijansom za treću Hrvatsku. Nije uspio (oteli su mu projekt), ali nije ni odustao. Osam godina poslije njegova nezavisna lista, ovaj put nazvana Savez za graÄ‘ansku i etiÄku Hrvatsku, osvaja dva zastupniÄka mjesta preko X. izborne jedinice. Iako je u samom finiÅ¡u prebrojavanja glasova ostao bez trećeg mandata, koji mu se smijeÅ¡io u

Kada su ljudi glasali za Don Ivana GrubiÅ¡ića nisu glasali PROTIV nikoga, već iskljuÄivo ZA povratak morala i poÅ¡tenja u politiku
zadarskoj izbornoj jedinici, umirovljeni župnik Ivan GrubiÅ¡ić postigao je veliki uspjeh unatoÄ procjenama većine analitiÄara koji su tvrdili da će već i jedan zastupnik biti uspjeh nad uspjesima.
MORALNI AUTORITET
 Iako je javno podržao SDP-ove kandidate za predsjednika Republike i splitskoga gradonaÄelnika, GrubiÅ¡ić se u predizbornoj kampanji distancirao od politiÄke ljevice, ali ne i od liberalnog svjetonazora koji je promovirao kao duhovnu dimenziju. Suprotno Kerumovu zdvajanju da im je baÅ¡ ''pop'' presudio, Äini se da je GrubiÅ¡ić, viÅ¡e nego njima, naÅ¡tetio uvjerljivijoj pobjedi Kukuriku koalicije u 10. izbornoj jedinici. Možda nisam najpogodnija osoba da potpiÅ¡em ovaj tekst ta, znate, vodio sam kratku, vrlo teÅ¡ku (imali smo, naime, jako malo novaca i dosta sabotaža i nesnalaženja), ali važnu i uspjeÅ¡nu izbornu kampanju Neovisne liste dr. sc. Ivan GrubiÅ¡ić (te i sam pomogao u pothvatu i kao kandidat u, možda najtežoj, 8. izbornoj jedinici, naravno, bez ikavih realnih Å¡ansi da proÄ‘emo izborni prag), pa bi mi se moglo imputirati da nisam objektivan. No, trpjet' ću te eventualne kritike jer mi se Äini važnim svjedoÄiti i negdje registrirati neke Äinjenice uz te, za mnoge, važne politiÄke priÄe u kojoj jedan katoliÄki svećenik, i to naglaÅ¡avam, umirovljen, preuzima velik teret cijeloga naÅ¡ega druÅ¡tva.Naime, taj Äasni Äovjek ulazi u politiku samo s jednom porukom, da ona mora postati poziv poÅ¡tenih i Äestitih ljudi, Å¡to u hrvatskoj moralnoj baruÅ¡tini zvuÄi toliko superiorno da je naprosto moralo uspjeti. Tako misli naÅ¡ kolega Marinko ÄŒulić i dodaje ono Å¡to, smatram, jest teret kojeg don Ivan navlaÄi na ramena: ''don Ivan brzo će se suoÄiti s time da Äast u politici jest nasuÅ¡no poželjna, ali ne i dovoljna, i da bez mijenjanja neravnopravnih interesnih odnosa u druÅ¡tvu ne znaÄi praktiÄki niÅ¡ta. Otprilike kao kamilica kojom pokuÅ¡avaÅ¡ izlijeÄiti teÅ¡ku bolest kojoj se ne da doskoÄiti drukÄije nego kirurÅ¡kim nožem. Pa ipak, GrubiÅ¡ić nije sluÄajno zalutao u Sabor, naprotiv njega tamo Äeka mjesto neke vrste moralnog ombudismana javnosti koja oÄekuje da Kukuriku koalicija nastavi joÅ¡ žešću borbu protiv politiÄke korupcije, i da ne odustane ni ako se pokaže da su se neki repovi te korupcije zakoprcali i unutar nje same''.Dakle, potpuno je jasno da don Ivan, kao umirovljeni svećenik i ma koliko dobar bio sociolog (religije), neće moći pratiti sjednice toliko dobro pripremljen i informiran da opravda mnoge, barem onih 66.266 graÄ‘ana koji su dali glas njegovoj listi u svih devet izbornih jedinica u kojima je izaÅ¡ao (nije samo u petoj i, dakako, u 11. tzv. dijaspore), ali u jednom ne smije zakazati, koliko god mu zdravlje bude služilo (a ima 75. godina i kroniÄni je bolesnik sećerne bolesti): don Ivan GrubiÅ¡ić, koji se nije mirio s negativnostima i u organizaciji Äiji je Älan i u druÅ¡tvu kojem pripada, upravo ne zaboravljajući Å¡to je njegov pravi poziv i ne napuÅ¡tajući visoke moralne principe na koje se i Crkva i politika Äesto pozivaju, ali ih se same mnogo rjeÄ‘e drže, izuzetna je i nadasve korisna pojava i u Crkvi (ne samo katoliÄkoj) i u hrvatskom druÅ¡tvu. A to da su crkveni ljudi posegli za primamljivom ponudom politiÄke moći mnogo je bliže istini ako se shvati kao samokritika crkvene hijerarhije nego kao kritika don Ivana. Tu je, zapravo, don Ivanov teret, da će morati opravdati povjerenje svih onih koji ga smatraju moralnim autoritetom i ostati dosljedan i svjež u kritici svakoj anomaliji u vrÅ¡enju autoriteta. RijeÄju: neće mu smjeti pobjeći nikakvo zastranjivanje ni većine (koja već pokazuje sklonost bahatom ponaÅ¡anju) ali ni manjine (koja bi lako željela zaboraviti nered i kriminal kojeg je izazvala u državi).
SLUGA ZA OPĆE DOBRO
 Don Ivana su teÅ¡ko klevetali, ali i to će morati ''nositi''. U  svom javnom obraćanju, na misnom slavlju u Trogiru u povodu proslave 900. godina smrti sv. Ivana Trogirskog, kardinal Josip Bozanić izrekao je na raÄun don Ivana GrubiÅ¡ića, ne spominjući ga eksplicitno, a ipak sasvim jasno i nedvosmisleno, slijedeće objede: ''Pojedini crkveni službenici, zaboravljajući i napuÅ¡tajući svoj pravi poziv posežu za necrkvenim sredstvima, navodno tražeći opće dobro (...) Nažalost kad su crkveni ljudi posegli za primamljivim ponudama politiÄke moći i medijske popularnosti pretvorili su mirisne i plodne voćnjake u pustinju''. Tko to govori? ÄŒovjek koji, kada je propala Credo banka, samo misleći na svoje interese, u jednom danu izvukao iz ''sumnjive'' KarlovaÄke banke 3.150.000 kuna a onda se, opet u maniri lažnog morala, pokazao solidarnim sa radnicima SisaÄke željezare (njih preko 1.000) koji su najureni na ulicu pa im je poslao preko sisaÄkog biskupa 150.000 kuna, dakle, 150 kuna po obitelji?!Formalno pravno don Ivan GrubiÅ¡ić, po zanimanju umirovljenik, graÄ‘anin je Hrvatske za koga bi trebali vrijediti zakoni RH, o tome tko se može a tko ne kandidirati na izborima, kao i za sve ostale graÄ‘ane. Ali ovdje nije rijeÄ o formalno pravnim razlozima, koji su u puno većoj mjeri postojali kod aktivnog bavljenja stranaÄkom politikom aktivnih svećenika poput fra Tomislava Duke ili dr. Adalberta Rebića, kad Crka u tome nije vidjela niÅ¡ta sporno, nego o suÅ¡tinskim vrijednosnim sudovima. Moralna naÄela koje je kršćanstvo prihvatilo kao svoje i iz kojih crpi svoj moralni autoritet i snagu, upravo je služenje za opće dobro. Tokom povijesti Crkva je kao organizirani aparat moći, kroz svoj birokratski aparat i vrhove hijerarhije, znala iznevjeriti ta visoka naÄela. Kako su prolazili pojedinci, unutar ili izvan crkvene hijerarhije, koji su na to ''zaboravljanje i napuÅ¡tanje pravog poziva'' upozoravali, povijesno su poznate Äinjenice. Crkvena hijerarhija je danas u Hrvatskoj postala pojam nezajažljive interesne skupine, dobro umrežene s HDZ-ovskom vlašću na obostranu korist, koja gradi basnoslovne palaÄe u doba sveopće krize uz ciniÄno objaÅ¡njenje za troÅ¡enje novca poreznih obveznika, ''da je skuplje jeftinije'', Äiji mnogi velikodostojnici nisu naÅ¡li rijeÄi utjehe za žrtve ratnih zloÄina koje nisu bili katolici, ali jesu za poÄinitelje zloÄina koji su to bili. (Npr. nadbiskup Marin BariÅ¡ić o Mirku Norcu, osuÄ‘enom za brutalna ubojstva civila: ''Pitaju me mnogi gdje je Norac. Pravi rodoljubi i bogoljubi bi znali odgovorit (..) On je u naÅ¡im srcima, u naÅ¡im mislima, u naÅ¡im molitvama'').
Ivan GrubiÅ¡ić, koji je sada i službeno politiÄar, hoću reći, najveći je fenomen prosinaÄkih izbora, ali i potvrda da pametno i sustavno kanalizirana medijska podrÅ¡ka može nadomjestiti nedostatak financijske podrÅ¡ke i stranaÄke infrastrukture. Univerzalna retorika u kombinaciji s polustoljetnim svećeniÄkim stažom mogla je podjednako privući i vjernike i one koji to nisu. Prve zbog Äinjenice da je ipak rijeÄ o svećeniku koji, bez obzira na neÅ¡to visoku dozu samopromocije, ima moralno pravo govoriti o nemoralu. Å to se tiÄe biraÄa lijevog centra, koji ne spadaju u vjerniÄki korpus, njima je takoÄ‘er važno Å¡to je GrubiÅ¡ić baÅ¡ svećenik, jer njegove osude Crkve tako dobivaju veću težinu i jaÄi odjek u javnosti. Sa zavrÅ¡nim raÄunom od 11,7 posto osvojenih glasova, umirovljeni župnik postao je senzacija parlamentarnih izbora. Sada joÅ¡ treba prihvatiti, ali i priznati da je postao politiÄka Äinjenica koja će, jer su pravila demokracije takva, podlijegati i kritikama i strogom sudu javnosti. Don Ivanu neće biti lako. I to sam želio poentirati. Novoizabrana vlast je ideoloÅ¡ki i intelektualno nespremna za suoÄavanje sa strukturalnim uzrocima krize, a to su državni intervencionizam, visoki porezi, laž ''nacionalnih interesa'' i uopće poremećaj u percepciji države, njene uloge i svrhe. Njihova pobjeda ima samo simboliÄku vrijednost jer i nije pobjeda nego poraz jedne moralne i povijesne anomalije, poraz bez koga je nemoguća normalizacija i raskid s civilizacijskim diskontinuitetom. Parlamentarni izbori nerijetko potiÄu zapomaganja da ne treba glasati protiv, već treba glasatiza. Takav stav je prividno konstruktivan, ali zapravo je odraz nepoznavanja naravi i biti demokracije. Demokracija se zadovoljava time Å¡to će obuzdati Zlo. NiÅ¡ta viÅ¡e. NiÅ¡ta manje. To je dovoljno. Samo totalitarizam teži Dobru, pri Äemu, dakako, sam definira Å¡to je Dobro, dok demokracija druÅ¡tvo, ekonomiju i kulturu prepuÅ¡ta spontanitetu i diskretno bdije da netko ne bi ugrozio slobodu Drugoga. Demokratska vlast je pasivna. Ona graÄ‘ane puÅ¡ta na miru. Zauzvrat oÄekuje sumnju i kritiku. Nedemokratska vlast ureÄ‘uje, organizira i poduzima. Ona definira i kreira druÅ¡tvo u skladu sa svojim vizijama i nudi sigurnost kakvu samo Nesloboda može jamÄiti. Nedemokratska vlast je aktivna, nasmrt uplaÅ¡ena od spontaniteta, kako tržiÅ¡nog, tako i kulturnog. Zauzvrat oÄekuje bezuvjetnu ljubav. Don Ivan pobjeÄ‘uje i nacionalizam. Nacionalizam je blasfemija koja nacionalistiÄke stranke Äini trajno nesposobnim za demokršćansku preobrazbu, u Äemu im ne mogu pomoći ni takozvane obiteljske vrijednosti koje nisu niÅ¡ta drugo nego nadahnuće za autoritarnost i podreÄ‘ivanje individue lažnim emocijama. Zato je uspjeh liste razboritog humanista don Ivana GrubiÅ¡ića od neprocjenjive civilizacijske važnosti, jer je pokazao da Bogu nacija nije potrebna. Bog je naciji potreban samo zato Å¡to ona želi zauzeti Njegovo mjesto ne bi li se narugala sućuti i univerzalistiÄkom naÄelu jednakosti Djece Božje. Izborni uspjeh jednog svećenika simboliÄki će doprinijeti odvajanju Crkve i države. To nije paradoks, nego logiÄna posljedica spaÅ¡avanja kršćanskih vrijednosti od moralnog ludila državotvornog domoljublja. Nacionalizam ne može pobjeći od svoje nedemokratske naravi i ne može izići iz zaÄaranog kruga korupcije i ratnih zloÄina. Vladavina prava je njegov grob. RijeÄ, dvije o ostalima iz ''kruga'': neuspjeh HSLS-a i Ljube JurÄića logiÄna je posljedica kovanja drvenog željeza. Nemoguće je istodobno biti 'nacionalno osjetljiv' i liberalan (HSLS), kao Å¡to je nemoguće istodobno biti 'socijalno osjetljiv' i protiviti se istospolnim brakovima (JurÄić). Na svu sreću, Sabora se nisu domogli lunatici koji su nudili kojeÅ¡tarije u rasponu od druÅ¡tvenog vlasniÅ¡tva, preko smrtne kazne i opsesivno-kompulzivne suverenosti, do stotinu milijardi eura investicija nepoznatog podrijetla. Laburisti su užasni gnjavatori i neznalice, ali su svojim uspjehom pokazali da su se graÄ‘ani zasitili domoljubnih izmiÅ¡ljotina i da tragaju za nekim tko nudi, barem pogreÅ¡ne, odgovore na stvarna, životna i egzistencijalna pitanja. Ono Å¡to je tragikomiÄno jest da Laburista možda i ne bi bilo kada bi u Hrvatskoj doista bilo kapitalizma – ili barem kapitala. Veliki gubitnik ovih izbora je i euroskepticizam. Iako je Europska unija na vrhuncu teÅ¡ke i dramatiÄne krize i iako su ultranacionalistiÄke stranke Å¡irile paniku zbog gubitka suverenosti, većinu u Saboru osvojila je proeuropska Kukuriku koalicija Äija opozicija je nominalno 'proeuropski' HDZ. Dakle, reklo bi se da će don Ivanu biti jako zanimljivi ova, kako sam reÄe, posljednje faza njegova javnoga života. Uz samo jednu opasku: da, ukoliko bude nastavio evangelizirati. Kako to? Može li svećenik evangelizirati kolege u parlamentu? Mora! Mora ostati prorokom, u biblijskom smislu te rijeÄi. Opominjujući, upozoravajući, grmeći ako treba. Zar se don Ivana biralo iz nekih drugih razloga?! 

[Naslovnica] [O Identitetu] [Uvjeti koriÅ¡tenja] [Impresum] [Arhiva]